Koliba- Ruši religijske stereotipe!

KOLIBA - Ruši religijske stereotipe!

 "Missy, najmlađa kći Mackenzija Alena Phillipsa oteta je tijekom obiteljskog izleta i pronađeni su dokazi da je brutalno ubijena u napuštenoj kolibi duboko u divljini Oregona. Četiri godine poslije, obuzet Velikom Tugom, Mack dobiva tajanstveno pismo koje mu je navodno poslao Bog pozivajući da u toj kolibi provede vikend. U dubokoj nevjerici on se jednog zimskog poslijepodneva odlučuje zaputiti prema kolibi i pritom ulazi u svoju najcrnju noćnu moru. Ono što će ondje pronaći zauvijek će mu promijeniti život. U svijetu gdje vjera sve više gubi na značaju, Koliba se hvata u koštac s vječnim pitanjem: "Gdje je Bog u svijetu prepounom neizrecive boli?" Odgovor koji će Mack dobiti zaprepastit će vas i možda vas promijeniti jednako koliko i njega. Kada je jednom pročitate, ovu ćete knjigu preporučiti svim svojim znancima!"


Pročitala sam ju još prošle zime i jako dugo sam razmišljala o njoj. William je doista fascinantan pisac koji je po meni stvorio remek djelo. Tokom čitanja, oči su mi uvijek bile pune suza i gutala sam knedle. Bavi se teškim pitanjem i treba puno vremena kako bi se razumio i prihvatio odgovor.

"Gdje je Bog kada boli?"

Roman je o nesretnom Macku, čija je najmlađa kći Melissa Anne Phillips oteta tijekom obiteljskog izleta. Nakon saznanja da je brutalno ubijena, Mack se zatvara u sebe i krivi Boga. Odnosi u obitelji su narušeni i Nan -njegova žena- je jedina koja uspijeva donekle sve održati na okupu. Nakon što mu stigne pismo, odlazi u kolibu ali nije svjestan kako će mu se tom odlukom život promijeniti. 

Čitala sam puno komentara na ovu knjigu. Dok je jednima odlična, drugima je grozna. U knjizi, Bog je prikazan kao crnkinja Elouisa (biće, ono istinski zbiljsko) i dosta ljudi se pobunilo. Moram priznati da sam ja oduševljena time jer osobno vjerujem kako je Bog sve.

Mack je kroz taj vikend trebao načiti pustiti Boga u svoj život, naučiti praštati i prestati biti sudac. U tome mu pomaže Presvetno Trojstvo. Stari, Isus -koji je prikazan kao mladić kratke kose i krivog nosa- i Sarayu (Duh Sveti koji je prikazan kao djevojka koja se bavi vrtlarstvom i sakuplja suze.)

Mack ulazi u kuhinju i zatekne Elouise kako priprema večeru. Njihov razgovor i rečenice koje je Bog uputio Macku, na kratku su mi zaustavile dah. Tada ju prvi puta izravno pita zašto je dozvolila da Missy umre. - "Dušo, nema jednostavnog odgovora koji će ti odnijeti bol. Vjeruj mi, da ga znam, odmah bih ti ga rekla. Ne posjedujem čarobni štapić kojim bih mahnula i sve odmah ispravila. Život zahtijeva vremena i mnogo međuljudskih odnosa."

"Zatvorenici me ne zanimaju."- Rečenica koja nosi snažnu poruku. Nikoga Bog ne prisiljava da vjeruje u njega. To je ono što mi sami odlučujemo. Nikoga neće silom vezati za sebe jer od toga nema nikakve koristi. Vjerujem da nas voli i da želi da mi osjetimo tu ljubav.


Moram priznati kako mi je teško pisati ovu recenziju jer mi je vrlo teško reći malo. Ova knjiga je doista ostavila snažan utisak i svaki puta kada nekome pričam o njoj prije nego ju pročita, kažem previše. Ne želim i ovdje tako.


Praštanje je teško i taj proces ponekad traje dugo. Ponekad i ne želimo oprostiti jer smatramo da su neke stvari neoprostive. Negdje sam pročitala kako je praštanje operativni zahvat u prošlosti s ciljem uklanjanja uzročnika duhovne paralize u sadašnjosti. Iz iskustva znam koliko nam neke stvari koje nismo oprostili mogu biti teret. Uteg koji nas koči da normalno koračamo kroz život. Ipak, trudim se sve oprostiti -trudim je ključno jer i dalje sam samo čovjek i ponekad me također obuzme bijes i ljutnja zbog koje često sudim iako doista na to nemam pravo. Smatram da kada nekome nešto opraštamo, to ne radimo radi njega, nego radi sebe. Možda zvuči "sebično", ali to je moje mišljenje.


U jednom trenutku Mack treba doista biti sudac. Tek tada shvaća koliko je to teško i počinje shvaćati Boga. 

Na kraju knjige mnogi se pitaju jeli Mack doživio kliničku smrt i jeli to bio samo san. Kako god bilo, vjerujem da nije bez Božje intervencije. Rekli su kako ovo štivo "Preobražava život" i daje mu smisao. 

Rekla sam kako ću tokom recenzije napisati neka svoja mišljenja o Bogu i kako ga ja doživljavam. Kada kažem da sam vjernica dosta ljudi me znalo pitati "Zašto?". Pitanje na koje svaki puta teško dajem odgovor. Tokom svojih -skoro dvadeset godina- prošla sam puno toga. Od karcinoma, skolioze, nepokretnosti... ali neću pričati o tome jer to ovdje nije bitno. Ključno je da me vjera održala. Sve je počelo jednu večer kada me mama pitala želim li se s njom moliti navečer. Pristala sam i osjetila nešto što u tom trenutku nisam shvaćala. Samo znam da je taj osjećaj bio toliko snažan i kada bi bio prisutan, nikada se ne bi osjećala samo. U svakom teškom trenutku obratila bi se Njemu. Imala sam svoj način "razgovora" s njim. Mogla sam prihvatiti sve što mi se događalo, ali onda se razbolio netko meni vrlo blizak. Tu sam se okrenula od Njega i bila sam neopisivno bijesna. Moja ljutnja je trajala preko godinu dana i vjerovala sam da sve mogu sama. 

Mogla sam, ali bilo je teško i bolno. 

Nakon toga sam završila na operaciji i doživjela nešto posebno. Neki su rekli da je to bio samo san, neki da je to bila klinička smrt, ali ja znam da je bilo puno više od toga. 

Neću reći ništa više od ovog, barem ne za sada. Samo sam vam htjela pokazati zašto je ta knjiga imala toliki utjecaj na mene. 

Preporučila bi ju svakome, bio on vjernik ili ne. Za kraj, nekoliko citata iz knjige:

"Činilo se kao da je izravna komunikacija bila nešto u čemu  su uživali samo drevni narodi i barbari, dok su kontaktom obrazovanih Zapadnjaka s Bogom posredovali i upravljali intelektualci. Nitko nije htio živog, neposrednog Boga - Njega je trebalo strpati u knjigu. I to u knjigu skupih pozlaćenih korica kako bi se što bolje ublažio osjećaj krivnje."

"Emocije su boje duše, one su predivne i nevjerojatne. Kada ništa ne osjećaš, svijet postaje turoban i bezbojan. Prisjeti se samo kako ti je Velika Tuga suzila paletu boja u tvome životu i svela je na monotono tupo sivilo i crnilo."

Knjiga je ove godine ekranizirana. Nisam očekivala puno od filma, ali iznenadila sam se. Ništa nisu mijenjali i to mi se svidjelo jer knjiga je toliko genijalna da bi doista bio grijeh promijeniti nešto. 

Izdavač: Ljevak 

Autor: William P. Young

Broj stranica:  267

Ocjena: 5/5